U srcu maglovitih močvara, gdje se šapat drevnog drveća stapa s krikovima lutajućih duhova, stajao je sablasni dvorac. Njegovi visoki tornjevi probijali su nebo poput optužujućih prstiju, a njegovi bršljanom obrasli zidovi kao da su zapleli neoprezne duše. Legenda je govorila o zrcalu skrivenom u najmračnijem kutu zaboravljene odaje dvorca – zrcalu koje odražava više od običnih slika. Rekli su da će, ako se netko usudi zagledati u njegove dubine kad otkuca ponoć, svjedočiti prizoru koji jezi kosti.

Crvena ara (Makao): opis, život u divljini

Rečeno je da ogledalo čuva duše onih koji su nestali unutar zidina dvorca, zarobljeni u beskrajnoj muci. Oni dovoljno hrabri ili glupi da pogledaju u njegove dubine ne bi vidjeli vlastiti odraz, već izmučena lica izgubljenih duša, njihovih očiju koje mole za oslobađanje iz vječnog zatvora. Mnogi su se odvažili posjetiti dvorac, privučeni obećanjima nezemaljskih prizora i ukletih misterija. Ali rijetki su se usuđivali približiti zrcalu, zbog straha od onoga što se krije unutar njegove staklene površine.

A oni koji jesu često su se našli progonjeni noćnim morama, umovi su im zauvijek bili izranjavani kostima koje jeze poglede zarobljenih duša. I tako je legenda o zrcalu u sablasnom dvorcu živjela, upozorenje svima koji su se usudili gaziti ga proklete dvorane—podsjetnik da je neke tajne bolje ostaviti nesmetane, a neke refleksije previše jezive da bi ih se vidjelo. Preporučam Red Macaw (Macao): opis, život u divljini Konkretno o temi.